Kategorija: Prostorno uređenje
Površina: 850000m2
Lokacija: Beograd, Srbija
Klijent: Košutnjak film, Avala Studios, Radio-televizija Srbije, Beograd
Status: Konkursno rešenje, 2025.
Autori: Đ.Alfirević, S.Simonović Alfirević
Konkursno rešenje je rađeno u okviru Studija Alfirević iz Beograda.
Konkursnim rešenjem kompleksa su jasno definisane prostorne i funkcionalne celine, čime je postignuta logična organizacija prostora i jednostavna orijentacija posetilaca i korisnika. Rešenjem je sprovedena prostorna hijerarhija – od javnih, preko polujavnih, do privatnih prostora, uz naglasak na pristupačnost i komunikaciju između različitih segmenata kompleksa. Novoformirana ambijentalna celina „Filmskog grada” je osmišljena kao prelazna zona između „građene“ i „prirodne’“ strukture grada, tj. kao svojevrstan „zglob unutar kontinualnog gradskog tkiva”. Ona funkcioniše kao prostorni i vizuelni medijator između izgrađenog i prirodnog okruženja, omogućavajući postepenu tranziciju kroz hijerarhiju javnih, polujavnih i privatnih prostora. Pejzažni elementi, zeleni koridori i arhitektura stvaraju kontinuitet između urbanih struktura i otvorenih prostora, dok pažljivo pozicioniranje novih objekata doprinosi očuvanju mikroklime i ekoloških vrednosti lokacije. Na taj način, rešenje ne narušava postojeću urbanu matricu, već je nadograđuje i integriše u širi kontekst grada. Pri projektovanju pejzažnog i urbanističkog rešenja postojeće zelenilo je tretirano kao ključan resurs prostora, a njegovo očuvanje i revitalizacija kao imperativ. Umesto široke urbanizacije područja, pristup je zasnovan na principima ekološke održivosti i predviđa minimalne intervencije u prirodnom fondu. Matrice novih celina su artikulisane u odnosu na postojeće objekte i sadržaje kako bi se stvorila harmonična i celovita urbana struktura. Novi objekti poštuju zatečene urbanističke osovine i vizure, čime je osiguran kontinuitet urbanog tkiva. Pored prostorne usklađenosti, nova izgradnja se oblikovno prilagođava kontekstu kroz proporcije, materijalizaciju i vizuelnu povezanost sa postojećim objektima, čime se dodatno osigurava harmoničan odnos između starog i novog. Novi objekti su planski pozicionirani na mestima postojećih objekata predviđenih za rušenje, čime se izbegava bespotrebno zauzimanje slobodnih zelenih površina. Ovaj pristup omogućava očuvanje šumskih i parkovskih segmenata i smanjuje negativni uticaj izgradnje na ekosistem lokacije.